Foto: Jelena Janković
Foto: Jelena Janković

Amanda Pinja se kroz svoj rad bavi dekolonizacijom umetnosti i usredsređena je na društvenu i političku moć pokreta. Odgovarajući na pitanje šta dekolonizacija znači za nju, autorka je rekla da u trenutku kada moderne kolonijalne sile brišu i poriču sve druge oblike znanja, što ona smatra nasiljem, ostavljeni smo u svetu univerzalnosti. Zato svi drugi oblici misli i značenja bivaju zaboravljeni. Zbog toga ona veruje da dekolonizacija mora da ima veze sa kulturom sećanja.

Minja Bogavac primetila je da predstava Klimatski plesovi ima dva segmenta, jedan estetski i drugi aktivistički, te je pitala sve članove ekipe koji deo smatraju važnijim. Svi su se složili da ne mogu da razdvoje ova dva segmenta, naglasivši da bi odvajanje umetnosti od aktivizma takođe bio kolonijalistički gest. Celokupan njihov rad, objasnili su, bazira se na prožimanju ova dva aspekta, što se ogleda i u interesantnom konceptu koji prethodi svakom izvođenju ove predstave. Naime, gde god da se predstava igra, uključujući i Beograd, ekipa predstave dolazi nekoliko dana ranije i organizuje radionice sa mladim igračima koji postaju deo predstave i nastupaju u poslednjem delu zajedno sa autorima. Na ovaj način imaju nameru da prenesu deo znanja i misli, da prekinu koncept u kome umetnik iznosi pred publiku svoje delo, ali u stvari nije prisutan zaista. Na pitanje kako su političke i angažovane teme prihvaćene u meksičkom i čileanskom pozorištu, Pinja pravi vezu između Južne Amerike i Balkana, primećujući da u oba područja postoji razvijena tradicija političkog pozorišta, na šta je vrlo ponosna.

Važan aspekt predstave Klimatski plesovi je ritualni ples naroda latinske amerike koji je proučavan kroz proces rada, a onda i inkorporiran u predstavu. U duhu dekolonijalizma, jedna od plesačica Lina Marija Venegas rekla je kako im je bilo važno da unesu u predstavu ritual koji je koren modernog plesa. Ritual je važan jer donosi svest o tome ko smo, kao individue i kao zajednica.

Na pitanje bloga Bitefa o tome kako vidi ulogu političkog pozorišta i da li veruje da predstave poput ove mogu zaista da naprave promenu u društvu, Pinja kaže da ne može spasiti svet jer nije političarka ili advokat, da je ovaj performans njen način da se izbori sa bolom koji u njoj izaziva uništavanje životne sredine u zemlji u kojoj je rođena.  Ipak, smatra da je uloga umetnika vrlo privilegovana i važna jer umetnici omogućavaju da različiti svetovi postoje i da se podele sa drugima. Na ovaj način se širi misao i diskurs koji možda jednog dana može da pokrene društvo. Veruje da pojedinac ne može da napravi promenu, ali da ako radimo zajedno, uključujići nove generacije, kroz vreme i prostor, promena može da se desi.

Celokupan razgovor možete da pogledate na priloženom snimku ili na Jutjub kanalu Bitefa.

 

Nakon predstave, pitali smo publiku da podele utiske sa nama:

Maja Ristić, profesorka na Fakultetu dramskih umetnosti

 „Zanimljiva je jako predstava. Prvenstveno se ističe scenografija, zaista scenski spektakl. Naravno, bavi se ključnim temama u svetu u kome živimo. Mislim da je poruka veoma aktuelna i jasna. U svakom smislu interesantna predstava!“Milica Sučević, urednica portala Hoću u pozorište

 „Interesantan mi je bio početak jer šalje jednu ozbiljnu poruku o današnjici i problemu sa kojim se i mi u Srbiji suočavamo. Drugi deo predstave koji je plesni je za moj ukus bio previše apstraktan i nisam u potpunosti razumela svaku poruku, ali mislim da su jako lepo prikazali disanje Zemlje i otkucaje srca koje na kraju prestaje. Vrlo jasno i upozoravajuće.“

 

Đorđe Galić, glumac

„Dopada mi se tema jer je vrlo bitno da se time bavimo, pogotovo u ovo vreme. Verujem da zato treba da postoji mnogo više ovakvih predstava, stvarno bi trebalo mnogo više da se taj green theatre uključi u oblast javnog života. Bio sam iznenađen jer nisam očekivao da je predstava više instalacija i performans, što mi je bilo drago jer nemamo mnogo prilike u Beogradu da gledamo ovakve stvari.  Video projekcije su bile vrlo interesantne, bilo je totalno meditativno. Najviše mi se dopao momenat ritualnog plesa koji nas vraća kao ljude na početke i spaja nas sa prirodom što je bitno jer smo se od prirode otuđili.“